
Šta da radim? Pošto nekako ne stižem uhvatiti olovku, a da ne ispadne da sam odustao od bloga, ovo je kompromisno rješenje...
Još jedan rad iz prošlog milenijuma, tuš, gvaš i akvarel...
Poslije devetih, idu deseta...
Po Enisovoj želji, evo i druge objavljene naslovnice Siriusa iz 1987. godine. Autori smo Maza i ja (Maza olovka, odnosno crtež, a kolor je moje nedjelo. Fleke koje se vide na slici su stvarno postojale, a izazvane su kapanjem korištenog bijelog autolaka (airbrush nije baš bilo lako pronaći tih dana).
Uz pomoć mog dragog druga Denisa Fabijanića isčupali smo iz zaborava i naslovnu stranu Siriusa iz 1987. godine. Ovaj rad predstavlja moj prvi objavljeni kolor ikada. Nakon ovog, u Siriusu je objavljena još jedna naslovna strana, rađena u saradnji sa Mazom, koju ću takođe pokušati postaviti na blog u skorije vrijeme...
E, ovaj rad mi je posebno drag: naime, ovdje se radi o mom prvencu u ulju, rađenom na kartonu. Rađen je 30.04.1987. u kasnim noćnim terminima uz laganu muziku sa radija. Inspiracija za ovaj rad je naravno, u radovima Borisa Valleja.Kao što je i red, najbolji početak strip bloga je, naravno, fotografija. I to nekoliko. Za one što nisu bili, neka hvataju zazubice, a za one koji su bili, da se prisjete.
Na žalost, ja sam bio samo 17 i 18. 05, tako da ostale dane trebate hvatati kroz lična sjećanja...
Dakle:

Atmosfera ispred Book cafea, subota 17.05.08.

Za one koji nisu imali prilike dobiti crtež od Hermann-a, utješna fotografija.

Nedugo zatim, na terasi hotela Park:
poneki crtež za fanove i one druge...

A, na kraju i završni dan: sala sa brojevima. Ko ih je imao, zna o čemu pričam.
I na kraju (mog boravka i ovog posta), još malo crtanja na terasi:


Eto.
Za sad.